Nema me

Moj auto je zelene boje. Jel bi radije htio da je druge boje? Kako se osjećam što mi je auto zelen? Jesam sretan što mi je auto zelen? Jesam tužan što mi je auto zelen? Sva ta pitanja su bez posljedica. Moj auto je zelene boje. Ljudi se seksaju. Čuo sam žensku kako se sexa. Viče glasno kao da ne može glasnije. Stenje u ritmu. Uživa. Boli me. Sex je ostao nerješen. Ljudi se seksaju. Nikog nije briga za mene. Mnogi su mi pokazali tko mi je prijatelj kada sam trebao pomoć. Kada sam se ozlijedio. Ali uvijek sam imao tu nemirnu nadu "u budućnosti". Čak ni terapeutkinja mi ne želi pomoći. Bunila bi se, pa ajmo reć da "ne zna kako da mi pomogne". Mogla je pitati "Što mogu učiniti da poštujem tvoju slobodnu volju? Nauči me. Želim ti pomoći kako tebi odgovara." Nije. Nije htjela to pitati. Čak ni terapeutkinja mi ne želi pomoći. Nikog nije briga za mene. Nakon Lye sam bio depresivan 8 godina, i na kraju zamračio, ali me jako boljelo oko godinu dana. I skontao sam da me cijelo vrijeme boli to što nisam muško. I došao sam na genijalnu ideju: skidam to sa sebe. Nema više muško. I odmah je bol nestala. Sve što je boljelo za muškog, više se nema za šta uhvatiti. To je bilo prije puno godina, i još uvijek nisam muško i nema te boli. Zanimljivo da ženskama izgledam super samopouzdano kad mi kažu da nisam muško zbog ovog ili onog, i kažem "Tako je. Nisam muško." Misle da sam bezobrazan, al zapravo se slažem s njima :D Tokom ghostinga me jako boljelo. Seks. Skinuo sam seks sa sebe. Nema više seks. I nema više svega vezanog za seks što boli. I nije me boljelo više. To je trajalo nekih dan i pol. I još jednom kasnije. Baš je bio lijep dan. Sad, nakon prekida s terapeutkinjom? Boljelo me. Čak mi ni ona nije htjela pomoći. Samo je trebala pitati "Kako da poštujem tvoju slobodnu volju? Nauči me. Želim znati." Okej. Nema mene. Više ne boli. Ok je osjećaj. Rekla mi je kad je prekidala da osjeća mir. Problem s tim je što je mir jači od bilo čega što ja mogu reći. Imam još nadu (nažalost) u ovome: u vezama ako sam ja ljut, vjerojatno je ona ljuta, ako sam ja nezadovoljan vjerojatno je i ona nezadovoljna, štogod da ja doživljavam vjerojatno i ona doživljava nešto slično. Kada je rekla da je gotovo, osjetio sam olakšanje. Ne moram više smišljati riječi da joj objasnim, da me doživi. Ali ne osjećam mir. Osjećam olakšanje. Osjećam se detachano. Otkačeno od života. Tu nije mir. Ali tu nije bol. Tu sam siguran. Mislim da se događa ono kao žaba u tavi, kada postane prevruće žaba iskoči. I ok je. Nema straha da kao "nije ti stalo do sebe pa se nećeš brinuti za sebe". Nikog nije briga za mene. Od prekida sam slobodan od nade da će nekom u budućnosti biti stalo do mene. Slobodan od čekanja. Zašto bi onda meni bilo stalo do mene? Moj auto je zelene boje. Ide život. Gledam ga. Nema boli. I nema ničeg u njemu za mene. Perem zube. Perem suđe. Perem veš. Idem u nabavku. I postoji blagi osjećaj ljepote. Ali nije u meni. Nema mene. Izvana je. Drvo je lijepo. Dan je lijep. Napokon me nema, i vidim život. Kada ptice pjevaju primijetim jesu li radosne ili se svađaju. Kada u prometu viču, nasmijem se. Ne mislim ovo na neki depresivni način. Čak je duhovni osjećaj. Nema više ega. Detachment. Čak mi se pojavio i rabin na instagramu koji priča o ovome. Nema mog identiteta. Jovana je govorila da sam u ulozi žrtve. Da sam dijete. Više mi se sviđa riječ identitet. Identitet žrtve. Uloga je kada glumac glumi ulogu. Identitet je ono što jesi. Ja više nisam. Nema više identiteta žrtve. Nema nikakvog identiteta. Nema mene. Više ne mogu reći da me boli. Koga boli? Ili da patim. Pati tko? Jovana je bila sa mnom otkako nemam obitelj i više nije. Sam sam. Tko je sam? :D Mislim da su dobri ljubavnici takvi. Kada se desi nešto spontano on će go with the flow. Nema ga. Nešto se desilo, i ide s tim... Najviše sam se brinuo gdje ću s osjećajima ako je sve gotovo. Tko osjeća? :D U nekoj krizi gledam što treba napraviti, npr. požar, umjesto emocije, strah itd. Život se događa. Nikog ne zanimaju tvoji osjećaji jer si muško. Ne budi dijete. Kako to izgleda u praktičnom životu? Trebam spremati stan. Joj ne da mi se. Kome se ne da? Stan treba spremanje. Spremam stan. Život ide. Kupci u dućanu mi nešto seru i bezobrazni su. Ljutim se. Tko se ljuti? U redu gospodine, žao mi je da ste imali to iskustvo, kako Vam mogu pomoći? Ok, odmah ću Vam donijeti. Život se događa. Evo malo identiteta: I eto, žene su uspjele. Ne samo žene, nego život. Ubijam najdivniji dio sebe. Život mi na svakom ćošku govori "nije to dobrodošlo. emocije? romantika? ne." Bio sam previše. Terapeutkinja kaže hipersenzibilan. Previše osjećam. Cijelo vrijeme me život uči to. Još od majke i sve između do ovog prekida. Napokon sam naučio. Sorry što sam bio tvrdoglav. I odmah sam nagrađen. Baš lijepa pjesma svira. Nema durenja, nema ljutnje, nema gorčine "jooooj zašto je tako?" Nema ničeg. Mir. Nisi bitan. Znam. Živim u realnosti. Moj auto je zelene boje. Jedino me mučilo šta s nježnosti i ljubavi, ja bih puno nježnosti. Ali i to je rješeno. Treba platiti račune, platiš. Treba zvati auto vuču, zoveš. Treba spremiti stan, spremiš. Žena ti hoće nježnosti, daš joj nježnosti. Žena bi se mazila, maziš ju. To je odgovor gdje s nježnosti. Dok sam imao identitet bih rekao "A je li!? Znači ja kad bih nježnosti ne smijem jer je to PIČKASTO ali ti kad hoćeš onda moram inače sam "emotivno nedostupan"? Znači imamo nježnosti samo kad ti hoćeš, a kad ja hoću tko me jebe?" Točno. Točno to. Sad si skonto :) Kad bez durenja prihvatiš da je "tko te jebe" realnost doživit ćeš mir. Mogu biti zahvalan svim osobama koje su trebale biti uz mene a nisu (majka, one koje su govorile da me vole, prijatelji koji su me "izdali", i evo sad svježe terapeutkinja koja je gurala svoje umjesto da joj budem važan ja). Bez njih bih imao nadu. Da nisam imao ta iskustva sumnjao bih u ovaj zaključak. Hvala vam što ste mi maknule svu sumnju. Mogu biti miran u ovoj odluci :) Nema me. Nemam drugog izbora. Osim patiti i cmizdriti i kako bi terapeutkinja rekla "biti dijete" hahaha I primijetio sam da su ona i još jedan terapeut s kojim radi također jako otkačeni od ljudskosti. Nemaju neke normalne ljudske reakcije. npr. ako netko pati i plače neće ga zagrliti ili pitati čovjeka što treba ili kako da mu poštuje slobodnu volju. Pa eto, čini se da sam na dobrom putu :) Živim u realnosti. Tko me jebe. Moj auto je zelene boje.